„Bilo je teško, ništa nisi mogao da kupiš“, opisuje gospođa Trpković svo-ja iskustva iz perioda inflacije. „Rafovi u prodavnicama su bili prazni, a bilo je samo besmislenih stvari kao što su senf i euro-krem – ali od toga zato čitave palete. Moja penzija isplaćivana je svake nedelje, jer joj je vrednost opadala svakog sata. Ja onda odnesem novac u pekaru mom sinu Zoranu i pitam ga, šta bih za to mogla da dobijem. ,Četvrtinu bureka‘, odgovorio je. Dakle, od moje mesečne penzije mogla sam da kupim kilogram bureka“.

U ovo vreme u Jugoslaviji nije bilo metalnog novca, zbog čega su se u bazenima fontana širom zemlje nalazile nebrojene dinarske novčanice,
koje nisu imale nikakvu vrednost.
„Bilo je teško, ništa nisi mogao da kupiš“, opisuje gospođa Trpković svo-ja iskustva iz perioda inflacije. „Rafovi u prodavnicama su bili prazni, a bilo je samo besmislenih stvari kao što su senf i euro-krem – ali od toga zato čitave palete. Moja penzija isplaćivana je svake nedelje, jer joj je vrednost opadala svakog sata. Ja onda odnesem novac u pekaru mom sinu Zoranu i pitam ga, šta bih za to mogla da dobijem. ,Četvrtinu bureka‘, odgovorio je. Dakle, od moje mesečne penzije mogla sam da kupim kilogram bureka“.
„Bilo je teško, ništa nisi mogao da kupiš“, opisuje gospođa Trpković svo-ja iskustva iz perioda inflacije. „Rafovi u prodavnicama su bili prazni, a bilo je samo besmislenih stvari kao što su senf i euro-krem – ali od toga zato čitave palete. Moja penzija isplaćivana je svake nedelje, jer joj je vrednost opadala svakog sata. Ja onda odnesem novac u pekaru mom sinu Zoranu i pitam ga, šta bih za to mogla da dobijem. ,Četvrtinu bureka‘, odgovorio je. Dakle, od moje mesečne penzije mogla sam da kupim kilogram bureka“.